lovac

Lovac i medo

Ode lovac u šumu da lovi medvjeda i sa sobom ponese svoju pouzdanu pušku dvocjevku. Poslije nekog vremena, ugleda ogromnog medvjeda, nanišani i opali. Dim svuda unaokolo. Kad se dim razišao – medvjeda nema. U sledećem trenutku, medvjed ga dodirne po ramenu i kaže:
- Niko ne može da puca na mene i da prođe nekažnjeno. Imaš dvije opcije: ili ću ti iščupati grkljan i pojesti te, ili ćeš skinuti pantalone, sagnuti se i… znaš već.
Lovac procijeni da je sve bolje nego smrt, pa skine pantalone i sagne se. A medvjed uradi ono što je rekao da će uraditi.
Kad je medvjed otišao, lovac navuče pantalone i otetura se nazad u grad, bijesan. Kupio je mnogo veću pušku i vratio se u šumu. U šumi ugleda istog medvjeda, nanišani i opali. Kad se dim razišao, medvjeda opet nema. Trenutak kasnije, medvjed ga opet dodirne po ramenu i kaže:
- Znaš već šta ti je činiti.
Lovac opet uradi šta mora. Poslije toga se vuče nazad u grad, polumrtav, i kaže:
- Jebi ga.
I kupi bazuku. Sad već ozbiljno iznerviran, požuri nazad u šumu, ugleda medvjeda, nanišani i opali. Snaga eksplozije ga obori na leđa. Leži tako u oblaku dima i magle. Kad se sve razbistrilo, vidi medvjeda kako stoji iznad njega, a medvjed kaže:
- Znaš… ti ovo i ne radiš zbog lova, je l’ tako?